Tajni svijet bilja

Vjerovanje u magičnu moć bilja praiskonsko je i predstavlja onaj najintimniji dio suživota čovjeka i prirode. To svakako nije slučajno jer i u bosanskoj mitologiji se tvrdi kako nekada davno niti jedno muško dijete nije moglo poživjeti duže od 24 sata nakon rođenja sve dok se nije pojavila biljka odoljen. Od tada se ova ali i mnoge druge biljke smatraju blagoslovljenim travama za život i sreću. U mitološkim predajama pripovijeda se kako su vile nekada znale običavati pjevati mnoge poučne pjesmice kroz koje bi otkrivale ljudima tajne travarstva. U jednoj od njih vila sjedi na kamenu i dok češlja svoju dugu kosu pjeva:

Da majci ne bude trave ive i omana
nikad ne bi podigla svog sina Osmana.

No, nisu samo vile biljarice bile odgovorne za prenošenje znanja o travarstvu ljudima nego i pojedine životinje poput zmije. Kako sam prije više od deceniju uspio doznati od informatorice Rasime Okanović iz Velike Kladuše osamdesetih godina prošlog vijeka živjela je izvjesna Mevlida K., koja je posjedovala izuzetan dar komunikacije sa biljkama. Ona bi, prema kazivanju Rasime, odlazila u pojedinim prilikama u šumu i tamo lovila zmije ali ne bilo koju nego po mogućnosti onu bijele kože. Nju bi zatukla štapom a onda pekle u tepsiji do ugljenisanja, kada bi se mrtva zmija doslovno pretvorila u prah.Taj prah bi Mevlida pospremila u čašu i sa njome odlazila na pusta mjesta u blizini neke šume a daleko od ljudi i njihovih glasova. Ovlaženim prstom bi uzela malo pepela iz čaše, stavila ga pod jezik a zatim izgovorila samo njoj poznatu basmu i strpljivo čekala ono što će se desiti.



Nakon nekog kraćeg vremena u strujanju povjetarca i blagom talasanju lišća drveća ona bi čula glasove biljaka. U početku oni su bili tihi poput šapata, nerazgovjetni i isprekidani, da bi nakon nekog kraćeg vremena postali sasvim jasni i razumljivi. Prema kazivanju same Mevlide ona je u tim trenucima čula ono što biljke razgovaraju jedna sa drugom i hvale se za koju su ljudsku bolest lijek. No, možda bi se sva ta priča moglo pripisati samo bujnoj mašti i pukom hvalisanju da se nije desio krajnje ozbiljan slučaj.

Naime, krajem 1987.godine Mevlidinom mužu su ljekari u Sarajevu otkrili karcinom na licu, negdje u predjelu usta. Jedini način da se zaustavi ta progresivna bolest bila je operacija i kemoterapija. Međutim, bilo je sasvim jasno kako Mevlidi tako i njenom mužu da se time njegovo stanje neće popraviti na bolje već dapače da će operacija i kemoterapija dodatno oslabiti njegov organizam i imunitet te tako ubrzati gašenje života. Tajno, da muž ne zna, očajna Mevlida se odlučila obratiti samoj prirodi i njenim silama za pomoć. Nakon što je pronašla i ulovila zmiju, ispekla je i pretvorila u prah, ona je otišla u divljinu po pomoć. Kući se vratila vidno smirena sa pregrštom uzbranih biljaka koje je osušila i od njih radila razne mješavine čaja sa kojima je, kroz relativno kratak period, u potpunosti izlječila karcinom kod muža, kojem naravno nikada nije odala tajnu njegovog spasa.

Najboljim biljem za liječenje ali i pripremu čarolija smatra se ono samoniklo, koje raste negdje u divljoj prirodi, jer kako tvrde stravarke, ono ima najveću moć. Sve ono što nije dodirnula ljudska ruka posjeduje u sebi magični potencijal koji se kroz ritualnu praksu može u potpunosti iskoristiti i tako polučiti pravi efekat.

Dok se magijsko ili ljekovito bilje ubire pravilo je da se mora izgovoriti neka magijska zakletva ili basma poput ove šamanističke:

Majka Zemlja rodila travu, a ja zemlji najbolji brat,
i ja sam tebe travo sačuvao i spasio od tamnih noći,
od grozne tuče, od bijesnih vjetrova, od ljutog mraza,
od zvijeri, od stoke i od svih loših ljudi.
A ti, travo, mene sačuvaj i zaštiti i oslobodi od svake magije i uroka i od svih loših ljudi.

Basma se, baš kao i svaka druga, ponovi tri puta.

Kod bosanskih stravarki postoji jedna druga vrlo česta basma koju one izgovaraju svaki put kada ubiru neku od biljaka za potrebe liječenja:

Ja uzbrah ove trave iz bašte hazreti Have,
sa njom da liječim i izlječim,
sa mojom basmom a božijom hazmom,
akobogda amin veledalin amin.

Pored biljke koja se ubire, prema drevnom pravilu, potrebno je ostaviti komadić kruha i soli, kao dar jer kako to kažu stravarke „za svaki lijek se mora platiti“ odnosno – zahvaliti.

U ljubavnoj magiji bosanske stravarke posebnu pažnju pažnju poklanjaju biljci milogledu, latinskog naziva Asarum europaeum, čiji srcoliki listovi sami po sebi otkrivaju njezinu magijsku namjenu. Biljka se po strogom pravilu, kao i svo drugo magijsko bilje, ubire isključivo noću, najbolje na mjesečini, uz ponavljanje prve i zadnje kur'anske molitve. Listovi milogleda se mažu sa mladim maslom i medom te onda postavljaju na ulazna vrat kako bi kroz njih prošla osoba koja se želi uhvatiti tojest osvojiti. Odmah nakon toga listovi se sastave odnosno slijepe jedan uz drugi i pospremaju na sigurno mjesto. Ako pak stravarka želi razdvojiti neki par tada se traži onaj milogled koji raste između kamenja i ima okrenute listove jedan od drugog, aludirajući time na buduće ponašanje onih na koje se magija usmjerava.



Milogled je tradicionalno poznat kao prva pomoć u vezama i brakovima koji su došli u fazu hlađenja i ravnodušnosti zbog toga što je na glasu kao izuzetan stimulator emocija i strasti. No, osim ove biljke, i djetelina sa četiri lista priznati je afrodizijak. Naime, kada žena želi u muškarcu probuditi ljubav i strast onda ona pronađe djetelinu sa četiri lista, osuši je i izmrvi te tajno taj prah uspe u kafu. Nekada se vjerovalo da taj prah budi erotske želje pa su se njime obilato služili i muškarci kako bi na lak način pridobili neku ženu.



U bosanskoj magiji se tvrdi kako ona djetelina koja se pronađe prije Hidirleza odnosno šestog maja ima profilaktičku moć tojest može zaštititi pronalazača od svakog zla, magije i uroke. Takva djetelina bi se pažljivo omotala u bijeli, čisti papir i nosila uza se ili bi se pak ostavljala među stranice Kur'ana kako bi na taj način štitila cijelu kuću i familiju od zla i nedaća.

Kako je poznato sedefil je među najomiljenijim bosanskim magičnim biljkama i sukladno tome u narodu egzistira najviše vjerovanja o njenom korištenju. Tradicionalno sedefil se bere u jesen, onda kada padne prvi mraz, kada se ubire i njegov stručak posprema pod kućnu strehu da bi odatle čuvao i štitio kako kuću tako i njene ukućane. Prije nego što se rukom dodirne i uzbere govori se:

Hej ti sedefilu najdraži musafiru,
ja ću te uzbrati i u kuću te unijeti.
A ti sedef-majko ne daj da mojoj djeci naude;
ni znanom ni neznanom, ni rodu ni strancu,
sa mojom basmom a božijom hazmom,
veledalin od Boga amin.



U bosanskom vještičarstvu postoje i takozvane vilinske biljke koje pojedine stravarke ubiru isključivo noću tako što porežu svoj dlan nožem i krvave ruke uzberu biljku. Taj ritualni postupak jako podsjeća na krvnu žrtvu i kao takav potiče iz drevnog ilirskog šamanizma. Ovakvi i slični postupci poznati su još samo rjetkim stravarkama ali dokazuju kako je među našim narodom od davnina postojala uska povezanost sa čudesnim svijetom prirodnih sila sa kojima ljudska civilizacija egzistira od pamtivijeka.